Otkako je prvi put odlučila koegzistirati s ljudskim bićima prije otprilike četiri hiljade godina, mačka se danju pojavljivala kao stvorenje koje voli dom i udobnost, a noću se pretvarala u divljeg lovca. Zagonetnog karaktera, s jedne je strane postala predmet divljenja i poštovanja, a s druge žrtva sumnjičavosti i progona.

Možda je ključ paradoksa u tome što je pragmatično izabrala čovjeka s kojim će dijeliti život, ali se nikad nije odrekla svoje divlje crte koja joj osigurava poštovanje onih koji cijene njen nezavisni karakter, kao i nesklonost onih koje uznemirava njena nedokučivost. Kao što je Ford Madox Brown primijetio, svaka mačka, bez obzira je li to skroman mješanac ili razmaženi mačak s pedigreom, zrači egzotičnom tajnovitošću, a njen nas miran, nepristupačan pogled vraća unazad u vrijeme, do „vrelog pijeska“ i njenih neobičnih egipatskih predaka.